Prilika za investicije u poljoprivredu BiH?

Vrijeme velikih turbulencija, ali i vrijeme velikih mogućnosti.
Prvo Corona pa sad rat u Ukrajini i ko zna šta nas još čeka. Poslednjih mjeseci vidjeli smo da prehrambena bezbjednost u svijetu nije baš na zavidnom nivou. Čak i velike ekonomije stežu kaiš. Zašto je to tako? Zašto se dešava da se i ti najmoćniji igrači ne mogu snaći u situaciji masovnih poskupljenja hrane, redovnih isporuka iste i da nemaju brza rješenja. Jednom davno sam slušao jednog američkog filozofa, nutricionistu, Majkla Polana (Michael Pollan) koji je rekao da u hranu i istraživanja hrane ne ulažemo dovoljno. I definitivno je tako. Spremni smo da platimo fudbalere milione, neke estradne umjetnike još više... Živimo u društvu gdje film od sat i po vremena ima stotine miliona maraka prihoda, možda više nego svi poljoprivrednici u BiH. A barem mi ovdje u Bosni i Hercegovini svaki dan prolazimo pored hektara i hektara pustih njiva i livada. Prolazimo i pored dobrih izvora vode, jakih planinskih rijeka, jezera i nerijetko bacamo otpatke po našoj lijepoj prirodi. A šta ćemo sa tim fudbalerom kad ogladnimo? Da li će nas nečiji "singlovi" nahraniti kad budemo gladni? Te filmove bez obzira da li ih čuvali na računaru, na cd-u ili usb-u pojesti ne možemo.
Postoje rješenja i postoje šanse da se svijet okrene na bolje.
Ali treba postaviti prioritete i iskoristiti postojeće modalitete širenja informacija i reći šta je to bitno, šta je to kvalitetno, šta nudi miran život.
A to su svakako dobra i kvaliteta hrana, čista voda i zdrava životna sredina.
Bosna i Hercegovina klimom, položajem i prirodnim kapacitetima može obezbijediti jednu uravnoteženu poljoprivrednu proizvodnju koja poštuje prirodu tj. biljni i životinjski svijet. Proizvodnju, koja će potrošaču ponuditi zdrav i kvalitetan proizvod. Proizvod u koji može vjerovati. Međutim, potrebne su nam zdrave investicije koje će pratiti struka. Potrebni su nam ljudi koji su spremni raditi na drugačiji način, koji razumiju potrebe okruženja i znaju prepoznati zahtjeve kupca. I domaćeg i onog stranog. Potrebne su nam jasne i odgovorne politike i volja.

I ako se prenemo iz ove sapunice možemo i uspjeti.

Slušamo ovih dana često priče ljudi koji su bili negdje na strani i prošli teška vremena, izolacije, zatvaranja, i svega ostalog u vremenu korone i kojima je svega preko glave. To su ljudi koji počinju da razmišljaju o svom sigurnom kutku. Razmišljaju o svom komadu zemlje, leji mladog luka, paprike, kokama koje kljucaju oko kuće... Ali ima i onih koji žele jaku stabilnu farmu u sistemu krava tele, farmu ovaca, dobar voćnjak, žele da proizvode organsko povrće, ili da preradjuju proizvode i imaju svoj proizvod na policama naših marketa. Znamo da je zemlja na strani skupa i tako reći nedostupna. I nije baš lako biti neki drugi "seljak". 
U BiH prostora definitivno ima i takvi ljudi su nam potrebni. 

Dobrodošli!

U Banjaluci, 24.04.2022.godine,

dr Miljan Erbez